Moze li se zivjeti bez novca? ?ini se da moze. Nakon sedam go-dina, po opcoj ocjeni vrlo uspjesnog ure?ivanja jednog casopisa ponudeno mi je (umjesto povisice i jubilarne nagrade) da ga i dalje uredujem-ali bez ikakve naknade. Ne krivim (mnogo) izdavaca jer, eto, bijah na sastanku kad tamo neki nas ugledni znanstve-nik, akademik, u krugovima vrlo bliskim nasem ministarstvu, rece: urednike ne treba placati. To je volonterski posao. Treba placati tajnika, lektora i korektora, ali ne dao Bog urednika, a da bi autor ili recenzent nesto dobio, to vec mirise na svetogr?e. No za divno cudo, nitko ne postavlja pitanje trebaju li akademici dobivati "honorar" od Akademije (ovu rijec namjerno stavljam pod navodnike, jer mi uopce nije jasno za kakav to "posao" nasi vrli akademici dobivaju "honorar"), ne postavlja se ni pitanje zasto bi zaposlenici morali dobivati bozicnicu, regrese za godisnji odmor i jubilarne nagrade za godine staza. Zbog takvih se pitanja prosvjeduje, organiziraju se opcehrvatski strajkovi, zbog toga djeluju-vise ili manje uspjesno-sindikati, za koje marni zaposlenici placaju ne tako malu sindikalnu clanarinu. No sto se brani? Ne brani se, dragi moji, rad nego-privilegije, stecena prava, "stare pravice", kako rece Matija Gubec iz Stubice.
展开▼
