Pitanje odnosa bioetike i teologije dio je dugog i pregnantnog odnosa zapadnoeuropskog antropolo?kog diskursa. Teolo?ka relevantnost bit ?e u samoj osnovi problema i pitanja "?ivota". Kako to ?ovjek jest tijelo s du?om i ?to u tom odnosu zna?i disharmonija ili bolest. Karakter "farmakona" (lijeka) u homerskoj tradiciji, na koju upu?uje prvo spominjanje ove rije?i, otvorit ?e jednu ambivalentnost lijeka kao otrova i lijeka kao terapeutskog sredstva koja ne?e biti li?ena kr??anskih obilje?ja. Bolest i lije?enje postaju stupovi bivstvuju?eg u odnosu na prirodu i osobnost i na njihov antiteti?ki odmak. Teologija bolesti bit ?e tako uvjetovana teologijom osobnosti kod Bizantskih Otaca.
展开▼
