Zbog ?iroke primjene i rizika od ?tetnog djelovanja srebrnih nano?estica (AgNP) na mladi organizam u razvoju, u sredi?tu pa?nje ovog istra?ivanja bila je njihova nefrotoksi?nost i genotoksi?nost u 32 mu?jaka Wistar ?takora od 14. dana starosti koji su intraperitonealno primali otopinu AgNP-a (3 mg/kg tjelesne te?ine). ?takori su nasumce raspore?eni u tri izlo?ene skupine (osam po skupini) – prva jedan tjedan, druga dva, a tre?a tri – i jednu kontrolnu skupinu, koja je primala fiziolo?ku otopinu. Kad su ?takori navr?ili osam tjedana, napravili smo pretrage krvi na kreatinin i mokra?e na mikro albumin, a zatim i histolo?ku pretragu s bojenjem hematoksilinom i eozinom (H&E). U ?ivotinja koje su tri tjedna bile izlo?ene AgNP-u utvr?ena je proteinurija, a H&E bojenjem utvr?ene su patolo?ke promjene na presjecima bubre?nog tkiva. Alkalnim komet testom otkriveno je o?te?enje DNA u skupinama izlo?enima dva odnosno tri tjedna. Svi na?i rezultati upu?uju na to da kroni?na izlo?enost AgNP-u, makar i u niskim dozama, mo?e utjecati na zdravlje ?ivotinja. Primarni je razlog za to vjerojatno povi?ena proizvodnja reaktivnih kisikovih spojeva (engl. reactive oxygen species, krat. ROS), koja je rasla s vremenom izlo?enosti. Visokoreaktivni kisikovi spojevi mogu uzrokovati velika strukturna o?te?enja bjelan?evina i DNA, izmijeniti ekspresiju ionskih kanala bjelan?evina te potaknuti upalu. Rezultati na?ega in vivo istra?ivanja pozivaju ne samo na zabrinutost zbog nefrotoksi?nih i genotoksi?nih u?inaka srebrnih nano?estica na mlade organizme nego i na potrebu daljnjeg istra?ivanja promjenjivih svojstava nano?estica ne bi li se rizik od njihova ?tetnog djelovanja sveo na najmanju mogu?u razinu.
展开▼
