U radu ?e se problematici narcisti?kog opho?enja pristupiti kroz evaluaciju na dru?tvenoj, politi?koj i psihijatrijsko-psiholo?koj osi razmatranja. Etiolo?ki, simptomatolo?ki i prevencijski dijapazon narcisti?kog poreme?aja li?nosti, prisutnog u DSM dijagnosti?kom vodi?u te u okvirima aktualne epohe obilje?ene ?narcisti?kom kulturom?, dovest ?e se u vezu s poreme?ajima psihoti?nog spektra, usmjeravanjem argumentacije na koncept dislokacije sebstva i halucinatornog tuma?enja vlastite subjektivne pozicije u odnosu na mereolo?ku konstelaciju objektiviteta. Navedeni par pragmati?ki ?e se usmjeravati spram problematike aktualne ekolo?ke krize, uz tezu da narcisti?ki i psihoti?ni poreme?aji ni?te integrativnost i pluriperspektivnost perceptivnog zahva?anja kozmi?kog ekvilibrija, ?to u pragmati?nom pogledu potencira razvoj i permanenciju moralnog nihilizma spram pristupa bioeti?koj raznovrsnosti te vrijednosti ?ivota per se, a kao proizvod polu?uje destrukciju okoli?a na raznim razinama – mikrorazini pojedin?eve psihe, mezorazini dru?tvenog empati?kog senzibiliteta i makrorazini naru?avanja ekolo?ke ravnote?e. Teza rada sa?eta je u stavu da je na?elni pristup problematici narcizma u nedovoljnoj mjeri artikuliran, definiran i sistematiziran, prije svega u odnosu na ugro?avanje ?ivota na raznim dimenzijama, a s naglaskom na psihijatrijsku, psihoanaliti?ku i sociofilozofsku misaonu i djelokru?nu domenu te da je etiolo?ki i dijagnosti?ki doseg narcisti?kog poreme?aja li?nosti, proiza?ao iz okvira psihijatrijskog dijagnosti?kog priru?nika DSM 5, u bitnoj mjeri oskudan i neprecizan, te iziskuje temeljitu metodolo?ku reevaluaciju, u svrhu ?ega adekvatnu orijentaciju nudi disciplina integrativna bioetika, i to prije svega u kontekstu transdisciplinarne impelmentacije bioeti?kog senzibiliteta u okvire odgojno-obrazovnog sustava.
展开▼
