U radu se u ?est poglavlja problematizira tema religijskih motiva u romanu Vjenceslava Novaka Posljednji Stipan?i?i. U prvome se poglavlju i??itava simbolika nabo?nih predmeta u Stipan?i?evoj ku?i. Tuma?i se zna?enje kri?a te se spominju slike svetaca koje vise na zidovima spomenute ku?e. Opisuje se poznata slika "Majke Milosti"(?iji se original danas ?uva u trsatskome sveti?tu). U Stipan?i?evoj su ku?i na vidnim mjestima predmeti koji pripadaju kr??anskomu kulturnom i civilizacijskom kompleksu i koji zrcale kr??ansku simboliku (bol, trpljenje, ku?nje, ali i vjeru i nadu u bolji svijet), koji ?uvaju legende i pro?lost, tradiciju i sje?anja. U drugome se poglavlju ovoga rada problematizira pitanje vjere i molitve u Novakovu romanu. Iako ?esto u skru?enoj molitvi (popra?enoj postom), u poniznu i pokornu obra?anju Bogu, u svakodnevnoj praksi i majka Valpurga i k?i Lucija pokazuju da su slaba i grje?na bi?a: majka poticanjem Martina Tintora na pisanje pisama Luciji u Alfredovo ime kr?i osmu Bo?ju zapovijed (koja zabranjuje la?), a k?i upu?tanjem u izvanbra?nu spolnu ljubav s Alfredom kr?i ?estu ("Ne sagrije?i bludno!") te, poba?ajem, petu Bo?ju zapovijed ("Ne ubij!"). U tre?em se poglavlju analizira, s katoli?koga motri?ta, problematika poba?aja u romanu. Pobaciv?i plod abortivnim sredstvom koje joj je poslao Alfred, Lucija je prekr?ila petu Bo?ju zapovijed "Ne ubij!". Iako Lucijin slu?aj budi razumijevanje i suosje?anje, iakonse Alfreda smatra glavnim moralnim krivcem i poticateljem Lucijina poba?aja, ?injenica je (s gledi?ta katoli?ke moralne teologije) da je Lucija ubila svoje dijete. Prema nauku Katoli?ke crkve ?ovjek je stvoren na Bo?ju sliku i priliku. ?ovjekov je ?ivot svetinja, a Bog je jedini gospodar ljudskoga ?ivota. U ?etvrtome poglavlju raspravlja se o uzni?tvu, patnji, obiteljskim sukobima i kajanju. Valpurga i Lucija ?ive siroma?no, osamljeno, poput uznica i patnica. Za razliku od majke koja se miri s te?kim ?ivotom i koja pokorno prihva?a svoju sudbinu, Lucija iskazuje nezadovoljstvo, gor?inu, razo?aranje, duboku tugu, gubitak povjerenja u Boga i u ljude. Patnja gu?i Lucijinu volju, snagu i nadu. Umjesto da u?iva u svojoj mladosti i zdravlju, Lucija se suo?ava s bole??u. Umjesto ljepote prijateljevanja i dru?enja, osu?ena je na samo?u. Zamjera ocu ?to ju je zatvorio u ku?u, ?to je bratu omogu?io sve, a njoj pak uskratio sve. ?esto se protivi ocu, prema njemu je neljubazna i drska, ali kaje se zbog svojih postupaka (osobito kad otac oboli i onemo?a). Zamjera majci ?to joj daje la?ne nade za ozdravljenje i ?to stvara spletku s la?nim pismima. Kaje se zatim zbog podizanja tona na majku i zbog svoje srditosti.Ante se kaje zbog nepravde u?injene Luciji. Prema kr??anskome shva?anju svaki je grijeh udaljavanje od Boga. Kajanjem ?ovjek pokazuje da ?ali zbog u?injenog te se iskupljuje za svoje postupke. U petome poglavlju govori se o milostinji (koja seu kr??anstvu dr?i ?inom milosr?a, ?inom suosje?anja s bra?om u potrebi i ?inom dobrovoljnog davanja, ?inom ljubavi i nutarnje radosti, a ne posljedicom ?elje da se ?ovjek oslobodi dosade i tereta): u tom se kontekstu istra?uje religijski pogled na milostinju te se zamje?uje obi?aj davanja milostinje u senjskoj sredini tridesetih godina 19. stolje?a. Zaklju?uje se da je sa?uvan osje?aj za bli?njega u potrebi. Postoji samilost prema propadaju?emu plemstvu i siromasima, ima onih koji daruju javno, ali i onih koji daruju u skrovitosti. Milosrdna kr??anska ruka ne dopu?ta da bli?nji umre od gladi te mu nastoji pomo?i (barem do odre?ene mjere) sa?uvati ljudsko dostojanstvo.U ?estome poglavlju navode se primjeri retori?kih figura u kojima se spominju vjerski pojmovi i izrazi. Razvidno je da su vjerske asocijacije, pojmovi i frazeprisutni u svakodnevnoj komunikaciji – u izrazima ?u?enja, poslovicama, retori?kim pitanjima, usporedbama, metaforama, eufemizmima, hiperbolama itd. U Zaklju?ku se sintetiziraju temeljne spoznaje o odabranoj temi te se nazna?uje mogu?nost daljnjega istra?ivanja.U radu se ostvaruje interdisciplinarni odnos knji?evnosti, religije i teologije.
展开▼
