NEKA OTVORENA PITANJA U PRIMJENI INSTITUTA PRIVREMENOG UVOZA PLOVILA SUKLADNO ANEKSU C ME?UNARODNE KONVENCIJE O PRIVREMENOM UVOZU

摘要

Jedno od osnovnih na?ela na kojemu se temelji carinsko i porezno pravo zemalja Europske unije, Hrvatske i mnogih drugih zemalja jest da nema oprav-danja za naplatu carine i drugih uvoznih davanja na uvezenu robu koja se u carinskom podru?ju te zemlje zadr?ava samo odre?eno vrijeme i, budu?i da se ne uklju?uje u gospodarski tijek, ona ne konkurira robi proizvedenoj na njezinu podru?ju. Mno?tvo je razloga pritom ?to se sve vi?e u me?unarodnoj trgovini pojavljuje i potreba za privremenim uvozom i izvozom roba, pa ovaj institut ima zna?ajno mjesto u carinskom i vanjsko-trgova?kom sustavu svake zemlje. U primjeni instituta privremenog uvoza plovila, tijekom se posljednjih godina u Republici Hrvatskoj pojavilo vi?e otvorenih pitanja dijelom povezanih sa samom provedbom inspekcijskih nadzora na moru i u marinama te drugim mjestima odobrenima za smje?taj i ?uvanje plovila, a dijelom s upravnim i prekr?ajnim predmetima koji su u razmatranju carinskih tijela. Pri tome uo?ene su odre?ene neujedna?enosti i razli?itost u postupanju u gotovo identi?nim ili veoma sli?nim okolnostima, a ?to je dijelom posljedica razli?ita shva?anja i tuma?enja brojnih naputaka i mi?ljenja u svezi s privremenim uvozom plovila. U ?lanku je autor poku?ao dati odgovore na najve?e dvojbe i neka otvorena pitanja u primjeni instituta privremenoga uvoza plovila uz potpuno oslobo?enje od pla?anja carine na osnovi Aneksa C Istanbulske konvencije.