Kazneni zakon određuje oduzimanje stvari kao radnju počinjenjakaznenih djela krađe, teške krađe, razbojništva i neovlaštene uporabetuđe pokretne stvari. Unatoč iznimnoj učestalosti navedenih kaznenihdjela u sudskoj praksi te unatoč mnogim praktičnim dvojbama o tomešto točno znači oduzeti stvar, ta je problematika u domaćoj literaturizapostavljena kako na praktičnoj tako i na elementarnoj teorijskoj razini.S obzirom na to u početnim dijelovima rada zadaje se teorijski okvirpojma držanja (faktične vlasti) kao temeljnog koncepta o kojem ovisitumačenje radnje oduzimanja stvari. Zatim se prelazi na pojedinačnuanalizu dviju sastavnica držanja: faktičnog odnosa vlasti i voljne komponentedržanja. U nastavku se obrađuju praktični problemi do kojihdolazi u slučajevima faktične vlasti više osoba. U završnom dijelu radaradnja oduzimanja stvari razlaže se na dva elementa: prekid tuđegdržanja te zasnivanje vlastitog držanja. U sklopu prvog od tih dvajuelemenata traži se odgovor na sporna pitanja u domeni razgraničenjakrađe i utaje (tj. pronevjere), dok se u okviru drugog razgraničava pokušajod dovršenog kaznenog djela krađe.
展开▼
