Bernardin Frankopan i njegovo doba Prilog za sintezu povijesti o vrhuncu srednjovjekovnoga razvoja i početka borbe za opstanak Frankopana i hrvatskoga naroda

摘要

Jedan od pet najznamenitijih rodova u povijesti Hrvata su knezovi Krčki, potonji (i) Modruški, Vinodolski, Senjski itd. Dali su i hrvatske potkraljeve/banove, danskoga kraljevskoga namjesnika u Švedskoj, nadbiskupa u Mađarskoj, generala Vojne krajine, diplomate, književnike, graditelje, itd. Kao potomci antičke rimske patricijske obitelji, početkom 12. st. postaju mletački lenski posjednici veoma bogatoga sjevernojadranskoga o. Krka, a u 15. st. potvrđuje im papa i srodnici u Rimu da su Frankopani. S o. Krka prikupljaju posjede i po drugim otocima te u unutrašnjosti Hrvatske, u susjednim i drugim europskim zemljama. U nekim komponentama postaju i samostalni feudalci. Od 15. st. osobito stradavaju od napada Mletačke Republike, Osmanlija, Korvina i Habsburga. Zadnjega iz Hrvatske pogubili su Habsburzi u 17. st. te zaplijenili posjede. Među njima je osobito važan/istaknut Bernardin (15/16. st.), no njemu se dugo u historiografiji nije pridavala zaslužena pažnja, iako ga je već 1901. hvalio najveći povjesničar frankopanskoga roda, V. Klaić, te je i veliko svoje djelo o njima završio upravo s Bernardinom, hvaleći ga. Konačno, god. 2008. u Ogulinu je priređen znanstveni skup o njemu i tadašnjoj Hrvatskoj u borbi za opstanak.