Suvremene državne politike ograničene su prioritetom ekonomskog rasta za koji se sve više propituje doprinosi li osobnom blagostanju. U stručnim se i javnim raspravama sve češće mogu naći teorije o granicama ekonomskog rasta, s posebnim osvrtom na klimatske promjene. Takve spoznaje oblikuju i nova kretanja na međunarodnoj razini usmjeravajući politike sve više prema ideji održivog razvoja. U domeni socijalne države promišljanja novih smjerova određena su izazovima koje identificiramo s procesima kao što su: globalizacija, pojava novih socijalnih rizika, visoka financijska opterećenja starih socijalnih programa, Europska unija, strahovi i politička inertnost te podržavanje protueuropskih struja, ali i prioritet politika jedinstvenog tržišta i stabilnosti javnih financija zbog kojih posljedično nedostaje adekvatan odgovor na postojeće izazove socijalne države. Promišljanjem izvan uobičajenih okvira rasta prema onom usmjerenom na održivi razvoj, kako zagovara i pokret odrast, koji u radu predstavljamo, u socijalnoj se politici javlja prostor za razvoj novih strategija i socijalnih inovacija sukladnih s principima odrasta. Cilj je ovog rada sagledati, kroz perspektivu odrasta, potencijalne ideje koje mogu transformirati socijalnu politiku. Rad analizira nekoliko ideja: univerzalni temeljni dohodak, revoluciju skrbi i socijalnu (i solidarnu) ekonomiju. Diskusija se osvrće na načine kako novoformirane ideje i strategije mogu ponuditi rješenja za postojeće izazove s kojima se suvremeno društvo i socijalna politika suočavaju. Promišljanje odrasta predstavlja prostor za nova rješenja koja mogu potencijalno voditi k održivim socijalnim politikama i podmirivanju ljudskih potreba, na što se u zaključku i osvrćemo.
展开▼
