Tlo je prirodni resurs koji se tro?i velikom brzinom, prvenstveno zbog modernog na?ina poljoprivredne proizvodnje. O tome javnost ne zna dovoljno niti se o za?titi tla vodi adekvatna briga. Iako je tlo obnovljivi prirodni resurs, obnova tla odvija se tempom koji je vi?e puta sporiji od trenutne degradacije i gubljenja plodnosti tla. Kr?enjem ?uma i pretvorbom ?umskog tla u poljoprivredno tlo za uzgoj komercijalnih monokultura ?itarica i uljarica, koje se tretiraju kemijskim sredstvima radi ?to ve?ih prinosa, poljoprivredno se tlo dovodi do stanja neodr?ivosti. Upravljati poljoprivrednim tlom zna?i koristiti ga poput dobrog gospodara. Nekoliko je osnovnih na?ina za to: 1. Poticanje ekolo?ke poljoprivrede, bez primjene agrokemikalija, uz raznolikost vrsta u uzgoju bilja i ?ivotinja, te proizvodnje hrane i prerade primarnih proizvoda na ekolo?ki, gospodarski i dru?tveno opravdani proizvodno-tehnolo?ki na?in, uz ostavljanje najmanjeg mogu?eg ekolo?kog otiska (engl. foodprint, footprint); 2. Primjena na?ela Nitratne direktive i dobre poljoprivredne prakse, odnosno za?tita i sprje?avanje zaga?ivanja podzemnih i pitkih voda nitratima, uzrokovano intenzivnom poljoprivredom, lo?om i nekontroliranom gnojidbom i uno?enjem prekomjerne koli?ine du?ika; 3. Sprje?avanje grabe?i zemlje (engl. land grabbing), ?to uklju?uje i prenamjenu poljoprivrednog zemlji?ta u ?industrijsko-poslovne zone“; 4. Zabrana sjetve geneti?ki modificiranih usjeva i destimuliranje konvencionalne industrijski orijentirane monokulturne poljoprivrede; 5. Odgovoran odnos prema tlu graditi u skladu s na?elima integrativne bioetike i etike zemlje Alda Leopolda.
展开▼
